Bonapeti.rs»Članci»Vrste Gljiva»Ciganska pečurka

Ciganska pečurka

Kristina ChernikovaKristina Chernikova
Glavni urednik
317822
Ciganska pečurka

Ciganska pečurka (Rozites caperatus) je Basidiomycota jestiva pečurka iz porodice Cortinariaceae. Ona je rasprostranjena u nekim regijama Evrope, Azije i Severne Amerike. U Bugarskoj je takođe poznata kao ciganska pečurka. Među narodima engleskog govornog područja poznata je kao Gypsy mushroom, u Francuskoj je nazivaju Pholiote ridée, a u Nemačkoj Reifplitz.U Rusiji je znaju kao Колпак кольчатый.

Ciganska pečurka se odlikuje žutoružičastom ili žutonarandžastom obojenošću svog klobuka. Dok je pečurka mlada, klobuk je zaobljen, a nakon toga se širi i dobija pljosnatiji oblik sa ispupčenim vrhom. Prečnik joj dostiže do desetak centimetara.

Odlikuje se suvom površinom i lepljivim slojem koji podseća na paučinu, koji je u suštini ostao od opšteg prekrivača. Ima slučajeva u kojima se po površini klobuka sreću pukotine. Inače rub je savijen na unutra i u početku je povezan sa stručkom, ali nakon toga se odvaja.

Meso ciganske pečurke je vodenasto, krhko i mekano, žućkasto. Ima ljubičastu nijansu u zoni oko panja. Karakteriše se prijatnom, nenametljivom aromom i delikatnim ukusom. Pločice su priljubljene uz panj. One su zgusnute i obojene u boju rđe. Spore su u obliku jajeta i obojene su bledožuto. Na njih je zalepljen braonkasti polen. Stručak Rozites caperata liči na cilindar.

Tvrd je i relativno težak. Visok je oko desetak centimetara, a prečnik može da mu dostigne do 2, 5 centimetara. Ima dva belega, koji podsećaju na opštu zaštitu - dobro formiran prsten koji se nalazi u gronjem delu i nekoliko ljuspica koje se nalaze u osnovi.

Istorija ciganske pečurke

Ciganska pečurka ima bogatu taksonomsku istoriju, zbog koje je do današnjeg dana poznata pod različitim nazivima. Prvobitna vrsta je bila opisana kao Agaricus caperatus od strane mikologa Krisčn Hendrik Parsuna 1796. godine.

Nakon toga ova pečurka biva prebačena u rod Cortinarius od strane švedskog mikologa Elijas Magnus Frajsa. Kasnije, 1887. godine, ciganska pečurka je prebačena u Pholiota od strane Pjer Andrea Sakardoa, a nakon toga u Rozites. Tako je na kraju vrsta poznata kao Pholiota caperata, Dryophila caperata i Togaria caperata.

Sakupljanje i čuvanje ciganske pečurke

Ciganska pečurka je pečurka koja se javlja tokom leta i može da se pronađe do jeseni. Najveća količina ove vrste se sreće u četinarskim šumama. Ipak vrsta je rasprostranjena u listopadnim i mešanim šumama. Na našim prostorima ciganska pečurka je vrsta ugrožene pečurke. Inače za kulinarske svrhe biraju se najmlađe pečurke tokom jula i avgusta.

Na kapicama ne treba da ima crnih tufnica ili rupica od crva. Sakupljene pečurke mogu da se čuvaju u fižideru nekoliko dana. Od značaja je da se ne dodiruju sa drugim pečurkama, kao i sa drugim različitim hranljivim namirnicama. Preporučljivo je da se drže u papirnoj kesi prethodno uvijene u vlažan papir.

Pečurka Ciganska

Ciganska pečurka u kulinarstvu

Kako je već jasno, ciganska pečurka ima ukusno i aromatično meso, koje može da se stavlja u svakakva jela sa pečurkama. Najukusnije su, razume se, mlade pečurke. One se podležu pečenju, prženju, kuvanju, mariniranju i pohovanju. Stavljaju se u rižoto, salate, predjela, paštete. Kombinuju se sa drugim pečurkama, povrćem, krompirom, lisnatim povrćem, maslinama, lukom, svinjetinom, govedinom i piletinom. U zapadnoj Evropi se smatraju delikatesom.

Po pravilu koriste se šeširići mladih primeraka. I kod samog čišćenja treba da se pazi da se nisu nakupile štetočine. Inače kod pripreme pečuraka znajte da treba da se kuvaju dok ne omekšaju. Kasnija termička obrada ne odražava se na njihov kvalitet.

Predlažemo vam lagan i veoma aromatičan recept sa ciganskim pečurkama:

Neophodni sastojci: 1 kg ciganske pečurke, 2 kašike senfa, biber, aleva paprika, beli luk, ren, lovorov list, mirođija, maslinovo ulje.

Način pripreme: Pečurke se operu i očiste. Stavljaju se u kipuću, posoljenu vodu na oko 5 minuta. Nakon toga se stavljaju u zagrejanu masnoću i zaprže se sa svim začinima. Kada su potpuno skuvane stavlja se senf i meša se. Ovaj specijalitet od pečuraka može da se koristi kao garnirung telećim ili svinjskim šniclama ili da se kombinuje sa svežom salatom.

Koristi od ciganske pečurke

Redovna konzumacija ciganske pečurke odražava se dobro na naše zdravlje. Ova vrsta pečuraka ima svojstvo da snižava nivo šećera u krvi i holesterola. Osim toga odražava se dobro na rad srca i normalizuje krvni pritisak. Deluje antiupalno i ojačavajuće. Pomaže organizmu kod virusnih infekcija.

Štetnost ciganske pečurke

U principu, nije izvesno da upotreba ovih pečuraka dovodi do neke zdravsstvene štete. Ipak s njima treba da se pazi jer su sposobne da upiju štetne materije iz okolne sredine u kojoj rastu. Eto zašto ne treba da se beru sa zagađenih teritorija.

Facebook
Omiljeno
Twitter
Pinterest

Popularni članci danas