Biserka

Kristina ChernikovaKristina Chernikova
Glavni urednik
317822
Biserka

Biserka /Amanita rubescens/ je vrsta Basidiomycota gljive, koja pripada rodu pupavki, kao i istoimenoj porodici /Amanitaceae/. Ova pečurka je rasprostranjena u Evropi i Severnoj Americi.

Neki predstavnici ove vrste se mogu sresti i u Južnoj Africi. Pretpostavlja se da je ova pečurka dospela u Afriku kada su Evropljani prenosili drvene materijale. Engleski naziv za ovu gljivu je Blusher, a nemački - Perlpilz. U Francuskoj je ova vrsta poznata kao Amanite rougissante, a u Rusiji - Мухомор серо-розовый.

U počeku biserka je okrugla, a vremenom se širi i postaje skoro pa ravna. Može biti roze ili crvenkasto - braon boje. Prečnik šešsira kod različitih vrsta varira, pa on može biti od 5 do 15 cm. Na površini ima bradavice, koje su gotovo sive. Meso Amanita rubescens pečurke je bele boje. Ono jeste debelo, ali je veoma meko. Ako se ošteti, dobija crvenkastu nijansu. Miris ove pečurke se jedva oseti, ali mu je ukus veoma prijatan.

Kod mladih pečurki su lstići žuti, pa tek onda vremenom budu prošarani crvenkastom bojom. Oni su slobodni i nisu pojeni sa drškom. Spore kod Amanita rubescens su eliptične, a otisak spora je beo. Drška biserke je tanka i cilindrična. Može dostići dužinu od 11 do 15 cm. U početku je drška gusta, pa zatim postaje šuplja. Ona je bele boje i na sebi ima ostatke omotača.

Branje biserke

Branje biserke se ne preporučuje onim manje iskusnim pečurkarima, budući da postoji opasnost da se pomeša sa drugim vrstama. Najbolje vreme za branje Amanita rubescens je period između maja i oktobra. Može se naći u listopadnim i zimzelenim šumama. Smatra se da je dosta rasprostranjena u nizijama, a isto tako i u planinskim predelima. Može se sresti u gradskim parkovima.

Kada berete ovu pečurku, budite veoma pažljivi, jer se ona lako može pomešati sa otrovnom pečurkom - Amanita pantherina, poznatija kao panterovka. Međutim, i među njima postoje razlike na koje treba obratiti pažnju. Kod panterovke je drška u osnovi bela, dok kod biserke postoje roze nijanse u donjem delu.

Kod panterovke su lamele bele i ne menjaju boju, dok kod biserke vremenom dobijaju roze boju. Druga razlika je da pri jakom dodiru ili oštećenju biserka menja boju mesa, dok kod panterovke nije tako.

Amanita rubescens se može pomešati još i sa Amanita excelsa, koja nije otrovna, ali nema neki poseban ukus. Amanita excelsa se razlikuje od biserke po sivo - braonkastim šarama na šeširu. Kod nje, takođe, oštećeno meso ne menja boju.

Kao potencijlna dvojnica se može javiti i gljiva Amanita franchetii, koja nije jestiva. Ona ima žućkaste ili beličaste tragove svuda po telu. U njenom slučaju, meso kada se ošteti zadržava prvobitnu boju.

Biserka u kulinarstvu

Pečurka biserka

Biserka je veoma ukusna gljiva. Ona je čest gost trpeza mnogih naroda. Meso Amanita rubescens ima prijatan ukus pečurke i nimalo nametljivu aromu. Koristi se samo nakon što joj se ukloni kožica i nakon što se termički obradi. Kuva se najmanje 15 minuta. Može se peći, pržiti i pohovati. Može se dodavati supama, čorbama, salatama, paštetama i namazima.

Predlažemo vam recept sa biserkom, koji se veoma lako sprema.

Potrebni sastojci: 500 g biserki, 3 kisela krastavčića, 8-10 zelenih maslina (bez koštice), 2 čena belog luka, 5 kašika kukuruza (iz konzerve), 1 struk mirođije, maslinovo ulje, so, origano, biber.

Način pripreme: Pečurke očistite i operite. Stavite ih u posoljenu kipuću vodu. Neka budu na vatri dok se u potpunosti ne skuvaju. Nakon toga ih ocedite i sitno iseckajte. Zatim im dodajte kolutiće kiselih krastavčića, masline, isitnjen beli luk, kukuruz, sitno iseckanu mirođiju i ostale začine. Promešajte i poslužite.

Koristi od biserke

Konzumacija biserke ima svoje prednosti. Amanita rubescens sadrži oko 5 % beatina, koji ima važnu ulogu u metabolizmu. Beatin je važna materija za pravilno usvajanje belanaca u ljudskom organizmu. Ova materija je takođe korisna za rad jetre.

Biserka je izvor vitamina B1, vitamin B2 i fosfornih jedinjenja. Naučnici tvrde da biserka sadrži i velike količine selena. Podsećamo vas da je selen važan, kao i njegov redovan unos, kako bi se postigao odgovarajući balans minerala u telu. Takođe, on je odgovoran i za elastičnost kože, čini je glatkom i mladolikom. Selen je od velikog značaja i za oči.

On ublažava neprijatne simptome menopauze, pa je to i više nego dovoljan razlog da lepši pol obrati više pažnju na biserku. Konzumiranje Amanita rubescens jača ceo organizam i daje mu energiju. Ova vrsta pečurke reba biti na jelovniku onih ljudi koji se često žale na fizički ili mentalni umor.

Facebook
Omiljeno
Twitter
Pinterest

Popularni članci danas

Povezani recepti