Jela

Kristina ChernikovaKristina Chernikova
Glavni urednik
317822
Jela

Jela /Abies/ je rod od 45-55 vrsta zimzelenih četinara iz porodica borova. Sve vrste dostižu visinu od 10 do 80 m i prečnik stabla od 0.5-4 m. Jela se razlikuje od drugih borovih drveta po listovima (iglicama), jer su one povezane putem malih čašica i pomoću uspravnih šišarki, koje su duge od 5 do 25 cm i raspadaju se tokom sazrevanja, kako bi oslobodile semenke.

Jele po svom izgledu najviše podsećaju na vrstu Kedar (Cedrus). Rod jela je najviše rasporestanjen u Aziji, Severnoj Africi, Severnoj i Centralnoj Americi, gotovo svuda gde su i planinski predeli.

Kod nas je dosta rasporostranjena evropaska (bela) jela /Abies alba/.Ona predstavlja visoko drvo, čija visina dostiže do 65 m, i ima veoma dobro razvijen korenski sistem. Krošnja ove jele je cilindrićna. Grane su horizontalno raspoređene. Listovi su igličasti, na krajevima oštri ili malo skraćeni, raspoređeni u dva reda, sa dvema srebrnim trakama odozdo. Listovi na plodnim granama su uspravni.

Zrele šišarke evropske jele su uspravni, nalaze se između listova i grana (muške i ženske su na različitim grančicama). Kada sazrevaju, opada sa njih jedna po jedna ljuspa, tako da do sledećeg proleća na drevetu stanu samo njihove osnove. Seme bele jele ima oblik izokrenutog konusa, sletlosmeđe boje, a unutar njih se nalazi 3 puta veće krilato seme, crveno-riđe boje. Evropska jela cveta u proleće, a semenke ovog drveta sazrevaju u jesen. cela biljka ima prijatan miris.

Evropska jela je rasprostranjena u Severnoj i Južnoj Evropi i evropskom delu Rusije. Kod nas se može sresti na nadmorskoj visini od 300 do 1800 m, najčešće na mestima gde je vlažnost vazduha veća. Ova biljka obuhvata oko 4% sveukupne površine četinara.

Vrste jele

Drvo jela

Razlikovanje pojedinih vrsta je moguće prema veličini i položaju listova, veličini i obliku šišarki, kao i prema veličini i položaju ljuspi kod šišarki. Pored evropske jele, postoji oko 40 vrsta jela, koje međsobno veoma podsećaju jedna na drugu, pa samo iskusan botaničar ih može razlikovati.

Abies Nordmanniana L k. dolazi sa kavkaza i Male Azije. Ova vrsta jele dostiže do 25-30 m visine. Ona je nešto osetljivija na kasne zime od evropske jele, ali je zato i dosta lepša od nje. Iz tog razloga se Abies Nordmanniana L k. koristi kao ukras u raznim gradovima.

Abies cephalonica Loud ili grčka jela, kako i sam naziv kaže, dolazi iz Grčke. Ovo drvo dostiže do 20 m visine. Ova jela je otpornija na sušu i više voli toplije i rastresitije zemljište, ali isto tako uspešno raste i na mestima sa umerenijom klimom i vlažnijim vazduhom. Grčka jela je odlično drvo za park.

Abies pinsapo Boiss dolazi iz Španije. Ova vrsta dostiže do 20 m visine i ima široku piramidalnu krošnju. Abies pinsapo Boiss ima poseban dekorativni efekat u baštama. Kod nas uspeva u toplijim predelima zemlje. Najviše je ima na prostoru Južne Bugarske i oko Crnog mora.

Abies concolor dolazi iz Severne Amerike. Ona je jedna od najfascinantnijih jela. Ovo drvo se ističe svojom sivo-belom korom i sivim listovima. Osim što je veoma lepa, ova jela je i veoma izdržljiva. Abies concolor dobro podnosi suše i niske zimske temperature. Brzo raste i ne voli hladovinu. Otpornija je od svih drugih vrsta na gradsku zagađenost.

Abies grandis Ldl. je poreklom iz Severne Amerike. Ova vrsta je veoma bliska Abies concolor, ali joj je potrebno više vlage, kako u zemljištu, tako i u vazduhu. Brzo raste, dostiže do 60 m visine. Abies grandis Ldl. je pogodna za bašte.

Abies balsamea Mill. takođe dolazi iz Severne Amerike. Nešto sporije raste, a dostiže visinu od 15 do 25 m. Uspešno raste gde je vlažnost vazduha veća.

Abies nobilis Ldl. vodi poreklo iz Severne Amerike. Dostiže visinu do 60 m. Prelepo izgleda i ima listove, prošarane sivom bojom.

Sastav jele

Četinarsko drvo

Evropaska jela sadrži smolu, a takođe i eterično ulje, abietinsku kiselinu, jantarnu kiselinu, gorke i bagrilne materije, itd.

Grane sadrže eterično ulje, koje u svom sastavu ima santen, alfa-pinen, kamfen, beta-pinen, limunen, odiamen, r-cimol, bor-nilacetat, lauraldehid, decilaldehid, seskvitepene, itd.

Listovi (iglice) sadrže katehinske tanine, tokoferol (vitamin E), vitamin C, itd. Semenke jele sadrže eterično ulje, u čiji sastav ulazi limonin, 1-alfa-pinen, itd. Takođe, sadrži još i gusto ulje.

Gajenje jele

Jela uspeva na vlažnim i dubokim zemljištima, bogatim humusom. Ona se ne razvija dobro na suvim, peskovitim, glinenim i rastresitim mestima, kao i na veoma mokrim mestima. Potrebno joj je dosta vazdušne vlage. Vlažna planinska ili morska klima najbolje deluje na ovu vrstu drveta.

Mlado drveće, kao i mlade grane kod pojedinih vrsta su osetljive na kasne zime. Za sađenje jele bi trebalo da se izbegava istočne i južne strane, tako da je najbolje da to budu severn i zapadna mesta. Normalno se razvija samo na otvorenom, ne podnose poluhladovinu ili da budu u senci drugih drveća. Većina njih ne podnosi zagađen vazduh, pa je to razlog da teško uspevaju u velikim gradovima.

Jele se razmnožavaju putem semenki, presađivanjem i putem reznica. Seju se na otvorenom, tako da se mlado drveće stavlja u hladovinu tokom leta. Dobijena sadnica se posebno raspoređuje. Potrebno je da se ne sadi na jedno mesto pre 4. godine. U bolje vrste i zanimljivije spadaju А. amabilis, A. arisonica, A. cephalonica, A. cilicica, А. nobilis, А. pinsapo, jer mogu da se stave u hladan staklenik.

Sorte sa šarama na listovima se sade preko A. alba, a one sa dugim iglicama - preko А. Nordmanniana. Sadi se do samog stakla ili odozgo, tako što se drvo za podlogu razreže i onda se stavi drvo, a to se obično radi tokom aprila i maja na otvorenom. Podloga se prethodno priprema u saksijama. Za kaleme se uvek uzimaju grančice sa vrha. Nisko drveće se obično razmnožava putem reznica, koje se ranije prave u posudama, pa se zatim prenose u cvećaru.

Koristi od jele

Evropska jela je tradicionalni lek u narodnoj medicini. Ona ima antimikrobno, antivirusno, antiupalno dejsto, a potpomaže i iskašljavanje. Listovi jele se u narodnoj medicini koriste za lečenje bronhitisa, cistitisa, belog pranja, grčeva i čireva.

Tinktura od grana i šišarki evropske jele se profilaktično koristi kod avitaminoze. U prošlosti je bela jela bila nezamenljivi lke za skorbut. Maksimalni sadržaj askrobinske kiseline u granama evropske jele je u aprilu. U narodnoj medicini se od grana evropske jele pije čaj koji se koristi kod oboljenja bubrega i bešike.

Neverovatno je korisno i eterično ulje od evropske jele, koje se nalazi u granama i iglicama, ali i u kori drveta. Eterično ulje evropske jele je potrebno za sintezu kamfora - materije koja ima široku primenu u medicini. Kamfor se koristi kao sredstvo za stimulisanje nervnog sistema, kardiovaskularne i disajne aktivnosti. On je nezamenljiv kod stanja šoka, srčane insufijencije, kod trovanja lekovima.

Ako su prisutni jaki reumatski bolovi, onda se preporučuje masiranje eteričnim uljem od evropske jele. Ponavlja se dok se ne oseti poboljšanje. Eterično ulje se koristi i za kupke, a takođe je deo mnogih preparata protiv opadanja kose. Ulje od evropske jele se može koristiti godinu dana, jer mu toliko traju lekovita svojstva. Budući da oksidira u kontaktu sa vazduhom, treba da se luva u tamnoj staklenoj posudi.

Narodna medicina i jela

Grane, iglice i semenke jele dok su sveže se koriste u narodnoj medicini kod bolesti disajnih organa i kod iscrpljenosti organizma nakon gladovanja. Napravite sirup od njih na sledeći način: Sitno iseckajte grančice i iglice jele i zajedno sa šećerom skuvajte sirup. Od njega se uzima po jedna kašika 3-4 puta dnevno.

Facebook
Omiljeno
Twitter
Pinterest

Popularni članci danas