Bonapeti.rs»Članci»Biljke»Divlji krastavac

Divlji krastavac

Kristina ChernikovaKristina Chernikova
Glavni urednik
317825
Divlji krasatavac

Divlji krastavac /Ecballium elaterium/ je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice bundeva. Ova biljka je poznata pod nazivima strcaljka, morski krastavac, kineski krastavac.

Kod ove biljke se razvija vertikalni vretenasti koren. Stabiljka raste do 1 m, može biti spuštena do zemlje ili uspravna, sočna, prekrivena hrapavim dlačicama. Cvetovi su bledožuti, jednopolni, sakupljeni u cvast koja podseća na grozd.

Ima 5 kruničnih listića, kao i 5 latica, bledožutih, sa 3-4 zelenih žilica. Latice su spolja prekrivene gustim dlačicama. Plod je zelen, pri sazrevanju žuti, eliptičan je, prekriven bodljicama i ima dosta semenki. Ima oblik i veličinu krupnije masline.

Ova biljka cveta od maja do jula. Divlji krastavac vodi poreklo sa Mediterana, a takođe uspeva i u Maloj Aziji i Evropi. Na našim prostorima ova biljka raste na mestima gde je zemljište peskovito i uglavnom zapušteno.

Rasprostranjena je još i na obali Crnog mora i na prostoru Dunavske ravnice, sve do 400 m nadmorske visine.

Istorija divljeg krastavca

Ova biljka se često naziva i ludi krastavac, budući da se pri sazrevanju povećava pritisak, pa se i pri najmanjem dodiru plodovi otkidaju sami, tako da iz drške izlazi sok, a često i semenke, čija reaktivna energija tera krastavce da odlete, okrećući se u vazduhu.

Još odavnina se sok od divljeg krastavca koristio kao biljni lek za spoljašnju upotrebu. Uglavnom se koristio zbog svoje moći da deluje antiupalno i antibakterijski. Naravno, još odavno su ljudi ustanovili štetnost ove biljke i bili su veoma pažljivi sa njenim korišćenjem.

Sastav divljeg krastavca

Biljka sadrži glikozide i beta-elaterin, koji ima gorak ukus. U sastav ove biljke ulaze i kiseline, elateraza, smole i proteini.

Elaterin deluje kao jak diuretik, ali on se ne nalazi u zrelim plodovima. Nadzemni deo biljke sadrži i vitamine i alkaloide.

Biljka divlji krastavac

Branje i čuvanje divljeg krastavca

Uglavnom se koriste neuzreli plodovi biljke /Fructus Elaterii, Fructus Ecbalii/. Plodovi se beru pr enego što sazre u potpunosti, tj. od septembra do oktobra.

Ako hoćete da dobijete sok od plodova, onda bi trebalo da budu sveži. U suprotnom, plodove bi trebalo osušiti. Plodovi biljke se suše u hladovini ili u sušnici na temperaturi do 45 stepeni.

Osušeni plodovi su tamnozelene boje, bez mirisa i gorkog ukusa. Dozvoljena je vlažnost do 13%. Osušena biljka se pakuje u kese. Čuvaju se na suvom mestu, gde ima strujanja vazduha. Za lakše sušenje, neki travari stavljaju plodove na konac. Od 12 kg svežih plodova se dobija 1 kg sušenih.

Koristi od divljeg krastavca

Ova biljka deluje kao diuretik, protiv reume i holeretično. Za unutrašnju upotrebu se koristi kao sredstvo za dezinfekciju. Ova biljka pomaže kod bolesti bubrega, paralize, reume, otoka sa zadržavanjem tečnosti, žutice, trovanje narkoticima, virusnog hepatitisa, kao i kod Botkinove bolesti.

Za spoljašnu upotrebu se ova biljka primenjuje kod neuralagija, upale zglobova, sinusitisa, išijasa, hroničnog rinitisa, kao i kod abscesa i bolova. Ova biljka deluje antiupalno i diuretski.

Narodna medicina i divlji krastavac

Divlji krastavac deluje diuretski i smirujuće. Naša narodna medicina preporučuje divlji krastavac kao lek kod neurastenija, crvenog vetra, temperature. Za spoljašnju upotrebu se plodovi biljke koriste tako što se prethodno potope u rakiju i onda s ekoriste za mazanje kod reume, išijasa i hemoroida. Kada se skuvaju u posoljenoj vodi, plodovi se konzumiraju šmrkanjem kod žutice i sinusitisa.

Ako želite da se zauvek rešite sinusitisa, kai od soka divljeg krastavca će vam pomoći, a efekat će odmah biti vidljiv.

Divlji krastavac treba da sazri sredinom avgusta. Zreo krastavac pri dodiru odskače tako što prska semenke i tečnost. Možete ih sakupiti u plastičnu šolju od kafe, kako se ne bi izgubio sav sadržaj. Treba da se procedi i onda da se napuni pola pipete i da se stavi u nozdrvu.

U borbi sa sinusitisom, inhalacija divljim krastavcem u kombinaciji sa drugim biljkama je provereni lek. Napravite rastvor tako što ćete 2 divlja krastavca iseći na komadiće. Zatim im treba dodati 5 zrna mlevenog bibera i 100 g sušene biljke Petlova kresta. Smesa se kuva u 1 l vode i nakon toga se udiše pomoću levka kroz nozdrve. Postupak traje dok ne isteče sekret.

Drugi narodni recept za sinusitis su plodovi divljeg krastavca, kada se samelju u prah, da se približe nosu pomoću pamučnog tampona, a potrebno je da se udiše kratko i naglo. Ubrzo e iz nosa poteći sekret i on će se pročistiti.

Prah se dobija tako što se plod dobro isuši u rerni /ali ne sme da izgori/, pa da se samelje aparatom za kafu i da se proseje. Od praha treba uzeti količinu koliko je i jedno zrno sočiva. Postupak se ponavlja 1-2 puta dnevno. Ako osetite pečenje ili iritaciju grla, onda samo ga isperite i ispljunite. Prah možete naći i u biljnim apotekama.

Divlji krastavci

Čaj od divljeg krastavca za sinusitis se dobija kada se jedan divlji krastavac isitni i kuva 10 minuta u 500 ml vode. Čaj se procedi i dodajte mu pola kašičice soli, koja treba da se dobro rastvori. Tečnost treba da se udiše i da se ispljuje. Postupak se treba ponavljati 15 dana.

Naša narodna medicina preporučuje sledeće recepte sa divljim krastavcem protiv artritisa:

Nekoliko divljih krastavca se stavlja u rakiju i to tako treba da odstoji 25 dana na suncu. Dobijenu smesu treba procediti i obolela mesta mazati njome.

Pomešajte 200 ml alkohola za gorenje, 700 ml gasa, 600 ml joda i 20 komada divljeg krastavca. Smesa treba da odstoji 20 dana. Nakon toha se njome mažu obolela mesta, pa se zatim utople.

Kod bradavica na stopalu naša narodna medicina preporučuje sledeći recept:

Bradavicu probodite iglom i onda kapnite sok od divljeg krastavca, tako da pazite da ne kapne sa strane, jer gori kožu.

Štetnost morskog krastavca

Budite pažljivi kada koristite divlji krastavac i nemojte koristiti biljku bez kontrole lekara. Budući da je ova biljka otrovna, ona treba da se koristi u veoma malim dozama. Povećana pažnja je potrebna kada se ova biljka koristi i za spoljašnju upotrebu, budući da predoziranje može prouzrokovati ojedanje kože.

Konzumacija svežeg soka preko 0.6 g, kada se konzumira za unutrašnju upotrebu, može prouzrokovati teško, pa čak i trovanje koje vodi do smrti. Osim što je otrovan, sok od divljeg krastavca je opasan za oči.

Facebook
Omiljeno
Twitter
Pinterest

Popularni članci danas