Teucrium je rod od višegodišnjih biljaka u porodici Usnatica. Na Balkanu se sreće 5-6 vrsta ove biljke, koje se razlikuju od obične pepeljuše, zato što deo njih ima bele cvetove, deo crvene, a drugi imaju specifične sedeće listove (planinska metvica, podubica, žuta podubica, dubačac crveni, trava iva). Od svih njih pepeljuša se smatra najlekovitijom, a istovremeno i najbezopasnijom.
Pepeljuša (Teucrium polium L.) predstavlja sitan polužbun čija stabla dostižu dužinu između 10 i 30 cm.
Listovi pepeljuše su raspoređeni suprotno na kratkim drškama. Njeni cvetovi su sakupljeni u klasolike cvasti, a nakon sazrevanja plod pepeljuše se raspada u 4 odvojena oraščića.
Pepeljuša cveta tokom meseci maj-avgust. Stablo biljke je belo. Ima bele listiće, a njegovi cvetići su kremasti ili beli.
Biljka je rasprostranjena po šumskim poljanama i grmovima u zemlji. Upotrebljeni deo biljke je nadzemni deo, sakupljen za vreme cvetanja.
Sakupljene stabljike se suše na nekoliko načina - u hladu, u rerni ili u posebnim sušnicama. Zatim se pakuju u papirne kese i čuvaju se u suvim provetrenim prostorijama, daleko od direktne sunčeve svetlosti. Sušena pepeljuša nema miris, ali ima kiselkast ukus.

Tokom godina pepeljuša je nazivana različitim imenima, s tim što su najrasprostranjeniji bela podubica, beli dubačac, bela trava, belo bilje.
Zanimljiva činjenica je što se pepeljuša koristila kao lek u Zapadnoj Evropi još u 16. veku. Tada je biljka sađena u bašti kao kultivisana biljka dok u naše vreme slobodno raste. Osim u narodnoj medicini biljka nalazi široku primenu i kao začin za konzerviranje ribe.
Sastav pepeljuše
Hemijski sastav pepeljuše izražava se u sluzi, taninima, vitaminu C, smoli, gorkim materijama i drugom. Osušena biljka sadrži do 0.3% eteričnog ulja koje ima prijatan miris i žutu boju. U listovima se nalaze tragovi alkaloida koji se međutim ne nalaze u korenju. Plodovi sadrže do 30% masnog ulja.
Korisna svojstva pepeljuše
Pepeljuša ima odlično hemostatsko delovanje i sprečava proliv. Iz tog razloga se koristi u narodnoj medicini za lečenje zatvora, gripa, stomačnih bolova, bolova u crevima, peska u žučnoj kesi. Pepeljuša poboljšava varenje i apetit. Pored toga što stvara zatvor, biljka ima i dezinfekciona svojstva zbog čega se koristi za pravljenje obloga.
Smatra se da pepeljuša smanjuje kisellinu u želucu.
Primenjuje se kod zubobolje i polne slabosti. Veterinari koriste pepeljušu za pravljenje obloga koje se stavljaju na rane stoke.

Narodna medicina sa pepeljušom
Pepeljuša može da se koristi kako za unutrašnju upotrebu, tako i za spoljašnju. Za spoljašnju upotrebu najčešće se upotrebljava za ispiranje kod belog pranja i hemoroida. Da bi se napravio infuz za spoljašnju upotrebu, 4 kašičice biljke se zalivaju sa 200 ml ključale vode.
Za spoljašnju upotrebu se koristi i za ispiranje kod rana, ekcema akni, upala kod konjuktivitisa.
Za unutrašnju upotrebu potrebno je da se sitno iseckaju dve kašike biljke i da se zaliju sa otprilike 500 ml ključale vode. Smesa se kuva nekoliko minuta i ostavlja se da se namoči na 30 minuta. Nakon toga se cedi i pije se 3 puta dnevno pre obroka. Jedan unos smese ne sme da bude više od 80-150 ml.
Pepeljuša je jedna od najkorisnijih biljki za lečenje hemoroida. Dve supene kašike nje se stave u 600 ml ključale vode još prethodno veče. Narednog dana napitak se procedi i pije se po 100 ml tri puta na dan pre obroka. Ipak je dobro imati u vidu da lečenje hemoroida iziskuje istrajnost i pridržavanje pravilnog režima ishrane.
Dobro bi bilo da pre nego što se pređe na unos napitaka sa pepeljušom da se obavi konsultacija sa lekarom i da se utvrde preporučene dnevne doze i moguće reakcije sa uzimanim medikamenatima.