Javor

Kristina ChernikovaKristina Chernikova
Glavni urednik
317822
Javor

Javor /Acer/ je rod drveta i žbunova koji pripada porodici Sapindaceae. Prema nekim tvrdnjama, latinski naziv ovog drveta potiče od reči acris (oštar) jer se tvrdo drvo u prošlosti koristilo za pravljenje koplja.

Javor ima naspramno raspoređene listove, koji su obično palmastog oblika, mada postoje i vrste koje imaju peraste listove. Javor cveta krajem zime ili u proleće i gotovo za sve vrste je karakteristično da cveta istovremeno ili odmah nakon pojave listova.

Cvetovi javora su mali i nisu upadljivi. Nekoliko sedmica do šest meseci nakon cvetanja sa drveta pada veliki broj semena. Plod javora je takav, da se vrti dok pada i raznosi seme što je dalje moguće.

Istorija javora

Ranije se kuhinjski pribor od javora, a posebno kašike, veoma cenio. Smatralo se da na one koji su se hranili sa takvim priborom nije mogla da utiče bilo kakva magija niti otrov. U 19. veku u Velikoj Britaniji su smatrali da je obavezno da i, naizgled, u potunosti zdravo dete treba da prođe kroz grane javora. Verovalo se da će tako biti uvek zdravo i da će dugo živeti.

Vrste javora

Kod nas se zna za 5 vrsta javora:

Poljski javor ili klen /Acer campestre/ je drvo, koje može biti visoko do 20 m. Kora mu je sivo - braon, tanka i sa mrežastim pukotinama. Listovi su meki, naspramni, palmastog oblika, ponekada mogu da se sastoje i iz tri dela, sa 3 - 5 celih ili izrezbarenih delova, sa drškama do 10 cm dužine. Kada opadaju, onda listovi imaju crvenkastu boju.

Cvetovi su žuto - zelene boje i rastu u okviru cvasti koja ima oblik kišobrana. Kada su zreli, plodovi ove vrste vise nadole. Poljski klen cveta u aprilu i maju, kada olista. Može se sresti u velikom delu Evrope, Male Azije, Alžiru, Severnoj Persiji, Rusiji. Kod nas raste u mešovitim listopadnim šumama, na ravničarskim i planinskim mestima na nadmorskoj visini do 1200 m.

Jasenolisni javor /Acer negundo/ je drvo srednje visine. Krošnja mu je nepostojana i brzo propada. Kora stabla je u početku glatka, žuto - sive boje, koja vremenom potamni i ispuca. Listovi ove vrste javora su krupni, neparno perasto složeni, sastoje se iz 3 - 7 delova, retko su prekriveni dlačicama odozdo. Cvetovi su sitni, zelenkaste boje i nemaju latice.

Jasenolisni javor cveta u aprilu i maju. Plodovi su bledožute boje i sazrevaju u oktobru, ali opadaju sa drveta postepeno, sve do proleća sledeće godine. Ova vrsta cveta i daje plodove u velikim količinama svake godine. Ova vrsta javora nam dolazi iz atlantskog dela Severne Amerike. Kod nas je odavno prenesen i uglavnom se može videti u parkovima.

Mleč /Acer platanoides/ je drvo koje može dostići visinu do 25 m. Kora ovog drveta može biti sivo - braon ili tamnobraon boje, pa čak i crne, tanka i samrežastim pukotinama. Krošnja je gusta, široka i okrugla. Listovi su naspramni, u obliku palme, sjajni, sa oštrim vrhovima i izrezbareni.

Cvetovi ove vrste javora su zeleno - žuti, skupljeni u cvasti koja podseća na kišobran, a kada sazre, ona vise. Cvetovi su dupli sa spljoštenim semenkama koji gotovo da prave ugao od 180 stepeni. Sazrevaju u jesen. Ova vrsta se kod nas ne sreće baš često, uglavnom se može naći u planinskom pojasu.

Javorovo drvo

Gorski javor /Acer pseudo platanus/ je drvo koje dostiže visinu do 30 m. Ima široku okruglu krošnju i malo podignute grane. Kora mu je sivo - braon, blago ispucala, koja se ljušti i tako obrazuje pločice. Listovi su krupni, naspramni, palmastog oblika od sredine, tamnozelene boje i sjajni odozgo, svetlozeleni odozdo, bez dlačica. Ova vrsta spada u listopadno drveće.

Cvetovi gorskog javora su bledozelene boje, sakupljeni u cvastima koje podsećaju na grozdove i vise nadole. Pojavljuju se nakon što lišće opadne. Plod predstavlja dva duga dupla pucavca koja se nalaze pod oštrim uglom. Ova vrsta se može naći u celoj zemlji u šumama sa dosta hladovine, koje su mešavina listopadnih i zimzelenih vrsta, u planinskim i okoloplaninskim pojasevima.

Žestika /Acer tataricum/ je žbun ili malo drvo sa izdignutim granama. Kora mu je tamnosive boje, glatka i samo površinski ispucana. Listovi su naspramni, jajasti i izduženi, celoviti ili samo u osnovi trodelni, a na ivicama izrezbareni. Ovaj javor spada u listopadne vrste. Cvetovi žestike su sitni, bledožuti, veoma aromatični, sakupljeni u cvastima nalik grozdovima, koji se pojavljuju nakon opadanja lišća.

Plod žestike je sitan, sa dva crvena pucavca. Žestika se može naći u jugoistočnim delovima Evrope i u Zapadnoj Aziji. Kod nas se može naći u šumama u celoj zemlji, uglavnom u pretplaninskim pojasevima do 700 m nadmorske visine, nešto ređe u ravničarskim predelima, budući da žestika voli bogato i duboko zemljište. Može se sresti i na rastresitom zemljištu.

Sastav javora

Kora, pucavci, grane, plodovi i samo drvo sadrže uglavnom tanine - najviše se nalaze u granama, a najmanje u pucavcima. Kada se zeleni listovi razvijaju, oni tada najviše sadrže ksantofil, neoksantin, karoten (provitamin A), violaksantin, itd. Takođe, sadrže i velike količine vitamina C. Svež sok od ove biljke sadrži šećere, a semenke - eterično ulje.

Gajenje javora

Javor se uglavnom razmnožava uz pomoć semena. Obično se seje u jesen i ako je seme puno, onda klija zajedno. Pojedine vrste imaju i svoje posebne karakteristike. Vrste kao što je A. saccharinum L daje seme u maju i ako se ono sakupi i poseje odmah, već iste godine možete imati rezultate.

Seme kod drugih vrsta (A. nicoense Maxim.) se obično 2 godine nalazi pod zemljom, pa se tek onda pokaže. Pojedine dekorativne vrste se razmnožavaju sa reznicama, a da bi ono bilo uspešno, što je ujedno i retkost, potrebno je dosta brige.

Javor nikada ne bude samostalno posađen, već uvek u kombinaciji sa drugim listopadnim drvećem. Javoru je uvek potrebno zemljište bogato hranljivim materijama.

Takođe, među samim vrstama javora postoje i razlike kada je u pitanju svetlost, pa većina vrsta uspeva u mestima sa dosta hladovine. Javor nikako ne podnosi samoću, pa ako odlučite da ga gajite, poželjno je da posadite najmanje još 2 - 3 drveta sa njim. Javor je u tom pogledu sličan kao bonsai drvo.

Koristi od javora

Osim što je veoma lepa dekorativna biljka, javor je i veoma koristan. On se veoma ceni u madicinama raznih naroda sveta. On ima umirujuće i tonizirajuće, kao i jako diuretičko dejstvo. Uspešno se koristi kao sredstvo za zatezanje, protiv povraćanja, kod žutice, za lečenje kamena u bubregu, za lečenje gihta i rana.

Od javora, koji raste samo u Severnoj Americi, dobija se poznati sirup od javora, koji predstavlja odličnu zamenu za šećer. Sirup od javora je veoma hranljiv, koristan, pročišćava organizam i uspešno se koristi u ishrani dijabetičara.

Javor ne samo da leči telo. već leči i dušu. On otklanja nervnu napetost i agresiju, haronizuje auru i biopolje čoveka. Ovo drvo je poznato po svojoj nežnoj i prijatnoj energiji.

Narodna medicina i javor

Javor /kora od mladih grana/ se u našoj narodnoj medicini ( tu ne spada samo jasenolisan javor) koristi kao sredstvo protiv dijareje i kao diuretik.

Napravite čaj od 10 g sitno iseckanih suvih kora i 500 ml proključale vode. Kada se ohladi, procedite i uzimajte po 1 kašiku tri puta dnevno. Isti čaj se koristi i kod opadanja kose.

Osim što se koristi čaj od mladih grana i listova od javora /Acer tataricum/ se u našoj narodnoj medicini koristi u vidu obloga i kod upale očiju.

U narodnoj medicni se sladak sok koristi kao namirnica za jačanje organizma, posebno kod mladih. Sok koji izlazi iz stabla javora se skuplja, zatim se procedi i zgusne.

Facebook
Omiljeno
Twitter
Pinterest

Popularni članci danas