Prema istoričarima, kvasac je prvi put upotrebljen kao sredstvo za podizanje testa u drevnom Egiptu i Rimu. Od tada, pa do današnjih dana, evoluciju je pretrpeo spoljašnji izgled kvasca i način njegove industrijske proizvodnje, ali ne i njegov sastav.
Sveži ili suvi kvasac, koji kupujete u prodavnicama se prozvodi od industrijski proizvedenih kvasnih gljivica, koje se čuvaju u tečnoj hranljivoj sredini. Koncetrovane kvasne gljivice vrste Saccharomyces cerevisiae se stavljaju u melasu koja je rezređena vodom. Zbog visoke kiselosti melase, dodaju se hlorni kreč i supmorna kiselina.
U suštini, živi kvas, koga zagovornici zdrave ishrane mnogo češće biraju ispred kvasca kod mešenja hleba, je isti kao kvasac koji se koristi u masovnoj proizvodnji.
Razlika između njih je u tome što kvas čine divlje kvasne gljivice iz vrste Saccharomyces cerevisiae, ali je opasno što sa njima mogu da budu i drugi potencijalno opasni mikrorganizmi, a pored toga ne možete uvek da budete sigurni da će testo porasti.
Prema izvoru od koga nastaje kvasac može da bude od hmelja, leblebije ili pasulja.
Komentari